Šta se dešava sa kreditom u slučaju smrti dužnika ?

U slučaju smrti nosioca kredita koji je za sobom ostavio dugove prema banci, banka kao povjerilac ravnopravno učestvuje u ostavinskoj raspravi i ima pravo na nadoknadu sredstava na osnovu imovine koja je ostala iza klijenta.

Banka ima pravo da u ostavinskom postupku zahteva da se zaostavština (imovina koja je ostala iza preminulog, odnosno imovina koja je pripadala ostaviocu u trenutku smrti) odvoji od imovine koja pripada naslednicima. 
Na primer, ako je iza preminulog ostao auto, stan, nameštaj, zlato, umetnine, banka ima pravo da traži naplatu duga iz te imovine. U tom slučaju, naslednik ili naslednici neće moći da raspolažu imovinom koja je ostala iza preminulog sve dok se ne naplate poverioci (odnosno banka).
Važno je da znate da banka u tom slučaju može da naplati svoja potraživanja samo po osnovu imovine koja je ostala iza preminulog, odnosno nema pravo da od naslednika traži da vrate dugove, ukoliko je imovina manja od visine duga.

Zakon o naslijeđu FBIH

C. ODGOVORNOST NASLJEDNIKA ZA DUGOVE OSTAVITELJEVE

 Obim odgovornosti nasljednika

Član 172.

(1) Nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine.
(2) Nasljednik koji se odrekao od naslijeđa ne odgovara za ostaviteljeve dugove.
(3) Kada ima više nasljednika oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, bez obzira na to da li je izvršena dioba nasljedstva.
(4) Među nasljednicima dugovi se dijele srazmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako testamentom ili ugovorom o nasljeđivanju nije drukčije određeno.

 Odvajanje ostavine

Član 173.

(1) Ostaviteljevi povjeritelji mogu zahtijevati u roku tri mjeseca od otvaranja naslijeđa da se ostavina odvoji od imovine nasljednika, ako učine vjerovatnim postojanje potraživanja i opasnost da bez odvajanja ne bi mogli namiriti svoja potraživanja.
(2) U tom slučaju nasljednik ne može raspolagati stvarima i pravima ostavine, niti se njegovi povjeritelji mogu iz njih naplatiti dok se ne naplate povjerioci koji su tražili odvajanje.
(3) Ostaviteljevi povjeritelji koji su tražili ovo odvajanje mogu naplatiti svoja potraživanja samo iz sredstava ostavine.
(4) Odvojenoj ostavini sud može postaviti staratelja.
(5) Na zahtjev ostaviteljevih povjeritelja sud može odrediti čuvanje odvojene ostavine. Troškove povjeravanja ostavine na čuvanje dužni su snositi povjeritelji koji su to zahtijevali.
(6) Ako povjeritelj koji je zahtijevao odvajanje nema izvršnu ispravu ili ako već prije nije pokrenuo postupak radi ostvarenja svog potraživanja, dužan je pokrenuti postupak
radi ostvarenja potraživanja u roku koji mu odredi sud rješenjem o odvajanju ostavine. Ako povjeritelj ne pokrene postupak na koji je upućen u roku koji mu je određen, sud će po službenoj dužnosti svoje rješenje o odvajanju ostavine staviti van snage.
(7) O zahtjevu povjeritelja sud odlučuje rješenjem u ostavinskom postupku. Žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.